Akcenat na sistematsko praćenje neželjenih efekata
lijekova počinje sa jednim ne tako davnim događajem koji se označava pojmom
„talidomidska katastrofa“. Talidomidska katastrofa (1954) je označila
prekretnicu unutar praćenja, ali i shvatanja odnosa bezbjednosti i koristi
jednog lijeka. Dva ginekologa neovisno jedan od drugoga su 1961. godine ukazali
na vezu između velikog broja deformirane djece i lijeka pod nazivom talidomid. Lijek
se propisivao trudnicama protiv jutarnje mučnine. Talidomid iako odličan lijek,
je teratogen, i njegova upotreba kod trudnica je dovela do rođenja prema
podacima od 10 000 do 12 000 djece sa deformitetima, najčešće deformitetom
udova. Slogan lijeka je bio „Siguran poput kocke šećera“.
Lijekovi danas imaju jako dobar i razrađen sistem
praćenja neželjenih efekata, ali i razvoj novog lijeka podliježe mnogo složenijem
sistemu pravila. Osim opsežnih ispitivanja na djelotvornost i netoksičnost
lijekovi podliježu brojnim ispitivanjima karakterističnim i za pojedina skupine
pacjenata (adolescenti, trudnice, starija populacija i sl.).
Ali ono što će uvijek ostati problematika svih
lijekova jeste konačni ishod, tj. kako će krajnji korisnik upotrijebiti ili
zloupotrijebiti jedan lijek. Klinička ispitivanja su bez obzira na broj
ispitanika (10 000 i više), ispitivanja koja su uvijek kontrolisana, ako ni po
jednom drugom parametru, onda barem po parametru doze i dužine liječenja. Tek
nakon što lijek dođe u fazu tzv. postmarketinška faza, kada se lijek nađe u
prometu, tek tada se lijeku može kompletirati za dati period upotrebe,
sigurnosni profil.
OTC (over the counter) lijekovi su posebno
problematična skupina lijekova, jer su ti lijekovi jedini lijekovi kojima je
zakonski dozvoljeno reklamiranje. Možda i glavni izvor problematike ovih
lijekova leži upravo u toj činjenici. 1990 internet je učinio prekretnicu u
prodaji lijekova, gdje su lijekovi iz jedne naučne i stručne atmosfere prešli u
jednu vrlo otvoreno i lahko dostupno podučje, u smislu i informisanja o
lijekovima, ali i nabavke istih. Od tog perioda fokus farmaceutskih kompanija
jeste marketing (25% ulaganja), dok usporedbe radi, u svrhe novih istraživanja
ulaže se do 1.3 % sredstava.
OTC lijekovi imaju četiri glavne karakteristike, koje
su ujedno i potencijalni odnosno u velikom broju slučajeva stvarni izvor
problema:
- Reklama
- Dostupnost
- Cijena
- Neznanje
Zakonske odredbe jasno upućuju da se prilikom reklame
ne smiju pretjerano naglašavati dobra svojstva jednog lijeka, a nasumično
odobrana reklama za sirup protiv kašlja jeste slika djevojčice koja čarobni
štapićem kaže stop i kašalj nestane. Reklame dovode i do problema o nedovoljnoj
poznavanju lijeka. Brojni lijekovi za
prehladu koji imaju ograničenja u skupinama bolesnika sa različitim
etiologijama kardiovaskularnih oboljenja, se itekako kupuju od strane tih istih
bolesnika, gdje on zbog nepoznavanja sastava, a posredstvom reklame smatra da
je taj isti lijek lijek izbora za njega. Unutar apoteke se već polako stvorila,
ili stvara jedna pijačna atmosfera, gdje svako želi da dobije tačno ono po šta
je došao. Pacijenti sve manje dolaze po savjet i preporuku, a sve više
farmaceuta posmatraju isključivo kao osobu koja ima zadatak da im proda dati
lijek. Iz takve atmosfere egzistira laka i brza dostupnost OTC lijekova.
Raširena i nepravilna upotreba vrlo često jakih
kombinacija lijeka proizilazi iz jeftine cijene. Kada pacijentu savjetujete i
bolji, ili sigurniji lijek u kontekstu njegovog oboljenja, pacijent se odlučuje
za varijantu koja manje košta.
Od OTC preparata unutar teksta ću se osvrnuti na NSAIL
(nesteroidne antiinflamatorne lijekove) kao skupinu lijekova koja se najčešće
koristi. U tabeli sam dala jednu kraću podjelu ovih lijekova, kako bih kroz
hemijske sastava ukazala koliko malo pacijenti poznaju stvarni sastav lijeka ili
kombinacije lijekova koji koriste.
Podjela NSAIL:
Salicilati
|
Arilalkanoidna kiselina
|
Der.propionske kiseline
|
Der.
pirazolidina
|
COX-2 inhibitori
|
Sulfonanilidi
|
acetilsalicilna kiselina
|
indometacin
|
ibuprofen
|
metamizol
|
celekoksib
|
nimesulid
|
metilsalicilat
|
diklofenak
|
naproksen
|
aminofenazon
|
rofekoksib
|
|
acemetacin
|
ketoprofen
|
propifenazon
|
|||
sulindak
|
deksketoprofen
|
||||
etodolak
|
Da bismo razumjeli neželjene efekte lijekova moramo
poznavati na kojem se principu zasniva njihovo djelovanje. NSAIL blokiraju
enzim ciklooksigenazu (COX), putem kojeg iz arahidonske kiseline nastaju
prostaglandini. Oni imaju brojne uloge, ali osim toga ovi enzimi (COX) su jako
zastupljeni u brojnim tkivima našeg organizma. Jedna od njihovih uloga jeste da
se njihovom sintezom (prostaglandina) podiže termoregulacijski prag u
hipotalamusu i dolazi do povećanja temperature. Ukoliko blokirate dejstvo COX,
nema sinteze prostaglandina, a samim time se posljedično temperatura smanjuje. Zatim
njihova uloga kao medijatora upale, ili vrlo poznati učinak u nastanku boli. Osnova
problema jeste da prostaglandini imaju brojne zaštitne uloge, te blokadom tim
fizioloških uloga mi stvaramo patološko stanje. Te se stoga neželjeni efekti mogu
svrstati u slijedeće skupine:
Osim podvučenih neželjenih efekata, postoje još i efekti na kožu, kao i alegijske reakcije, ali ti efekti su najčešće prolazne prirode, ili su rezultat prekomjernog senzibiliteta jedne osobe, te se svakako ne mogu prevenirati. Ono što se može i mora prevenirati, jeste prekomjerno i ponavljano korištenje lijekova bez jasne potrebe za istim. U tabeli sam dala pregled nekih od često korištenih NSAIL, sa tek ponekim savjetom prrije same odluke o korištenju istog.
Ono što treba uvijek imati na umu jeste dužina
liječenja, doza i interakcije. Svi lijekovi su štetni ako se uzimaju kroz duži
vremenski period. Prvenstveno, jer mijenjamo dugoročno naše fiziološke funkcije
pojedinih komponenti, a najčešće enzima. Nije moguće izolovati dejstvo nekog
lijeka, odnosno učiniti ga u toj mjeri selektivnim da on samo utiče na jedan
sistem, a ne na organizam kao cjelinu. U tabeli sam dala pregled najčešći
grešaka koje pacijenti prave.
Lijekove treba primjenjivati u što kraćem periodu, to
podrazumjeva 3-7 dana. Pri tome treba koristiti niske doze, ali i paziti na
razmak između doziranja. Ne treba kombinovati više istih ili različitih
lijekova.
Stanje bolesti je nastalo uslijed veće neravnoteže
koju naš organizam ne može povratiti jednim uzimanjem lijeka. Mi najčešće
priređujemo našem organizmu „šok terapiju“ gdje ga u kratkom periodu
bombardujemo svim i svakojakim lijekovima, ne dajući mu njegovo pravo na
oporavak i nanovo upostavljanje ravnoteže.
Ono što savjetujem jeste korištenje principa odgode. "Ako
se neko od vas rasrdi, neka sjedne, a ako ga srdžba ni tad ne napusti, neka
legne!”. (Hadis)
Ako ste već bolesni, to je
znak da treba da se dobro odmorite, da usporite, da se riješite stresa i
stresnih okolnosti, da se dobro naspavate, da konačno nešto zdravo i toplo
pojedete. A nipošto da popijete na brzinu što više tableta kako biste se što
prije povratili starim navikama.
Lijekovi ostaju kao dobar
izbor za liječenje stanja, kada sasvim jasno znate da vam je taj lijek
neophodan, i za vremenski period koji je kao takav naučno utemeljen, a ne
običajno stečen.
Pripremila: Merima Karađuz
(na osnovu istoimenog predavanja)
|